Razum Wiki
Register
Advertisement

Dragoljub Draža Mihajlović je bio oficir srpske kraljevske vojske, jugoslovenske kraljevske vojske i kasnije vodja ozloglašenog četničkog pokreta koji je dejstvovao tokom Drugog svetskog rata, na područiju Nedićeve Srbije i u bosanskim delovima NDH-zije. . Krajnje kontraverzna ličnost, osudjen je 1948-me za ratne zločine i saradnju sa nacistima. Pre Drugog svetskog rata, Mihajlović je bio krajnje minorna ličnost. Njegova uloga u Prvom svetskom ratu je relativno mala, bio je oficir u mitraljeskom odeljenju tokom bitke na Mačkovom kamenu i nije se isticao nekakvom preteranom hrabrošću poput mnogo većih oficira kao što je Brka Stojanović ili Dimitrije Tucović. Na početku Drugog svetskog rata na njegovom samom početku, kraljevina Jugoslavija doživljava poraz u Aprilskom ratu. Ovaj poraz se može smatrati i odlučujućim porazom za kraljevinu posle koga se ista nije nikada oporavila i posle kog su delovale samo manje grupe četnika bez uspeha. Budući da su svi oficiri i vlada pobegli u London, po direktivi Engleza zajedno sa kraljem Petrom II, to je izazvalo veliki gnev kod naroda, po principu ,,uvukli ste nas u rat, pa ste pobegli. Mihajlović do tada minorna ličnost sada dobija priliku da se promoviše u ,,heroja.,, Mihajlovićev pokret iako je u svome imenu nosio naziv Jugoslovenski, po karakteru bio je čisto srpski. Po političkom i vojnom dejstvovanju, JVUO ili četnici su bili režimska milicija dinastije Karadjordjević, zadužena da ostane u zemlji i osigura vlast dinastije Karadjordjević po svaku cenu, što je uključivalo likvidaciju elemenata nelojalnih dinastiji(pa čak i Srba), sprovodjenje terora nad nelojalnim civilima, kao i po potrebi saradnju sa Nemcima radi osigrunanja vlasti. Mihajlovićev prioritet nije bila borba sa Nemcima, već osiguranje vlasti dinastije i monarhije. Po potrebi je čak delovao u saradnji sa Nemcima, sigurno iz ubedjenja da će Nemci zbog početnih uspeha dobiti rat, pa su njegova delovanja bila usmerena ka osiguranju poverenja Nemaca, kako bi monarhija opstala u slučaju da Nemci pobede. U ovim delovanjima vidi se Mihajlovićev konformizam, tj potreba da se prikloni strani za koju je verovao da će pobediti, iako bi to značilo izdaju. Sami četnici su se pribojavali da će loš učinak monarhije u Aprilskom ratu, slom regularne vojske, kao i nepopularan potez mladog kralja koji je naišao na negodovanje kod naroda, da omoćući drugim frakcijama, posebno komunistima, da prikupe simpatije naroda i prigrabe vlast, što se eventualno desilo. Tokom rata četnici u Bosni su u sastavu nacističkih snaga učestvovali u akciji Weiss, poznatijoj kao bitka na Neretvi. Tokom ove bitke, partizani su uspeli da spasu ranjenike i vrhovni štab po cenu velikih ljudskih žrtava i da četnicima zapadno od Drine zadaju odlučujući udarac od kog se nisu oporavili do kraja rata. 0va bitka svedoči o saradnji četnika sa fašisitima, kao i o njihovoj kontraverznosti, jer su se monarhističke snage u Aprilskom ratu borile protiv Nemaca, a sada sa njima saradjuju radi ostvarenja ličnih ciljeva. Možda najpoznatiji pokolj srprskih civila od strane četnika Draže Mihajlovića je izvršen u Vranićima. Posle rata Mihajlović je streljan od strane novih vlasti i zakopan na neobeleženu lokaciju. Njegov lik i delo je bilo u opskuri, sve dok su Srbi živeli lepo za vreme Tita i dok nije postojala bojaznost za nacionalno egzistencijalna pitanja. Tokom 80-tih i 90-tih godina, Amerika kreće u konačan obračun sa komunističkom idejom. Potomci četnika su u padu Berlinskog zida videli šansu da ,,obnove staru slavu.,, U Jugoslaviji paralelno otpočinje obnova ideja četnika, ustaša, i muslimanskog imperijalizma. Sve paravojne jedinice na tlu Jugoslavije imale su u svojoj ideologiji karakter ultar nacionalista iz Drugog svetskog rata. Kao tako srpske paravojne formacije u ratu u Bosni i Hrvatskoj pod uticajem Šešelja, Arkana, Vuka Draškovića itd u svoj program ubacile su ideju Velike Srbije. Mihajlovićeva ideja biva revitalizovana pod parolom ,,ujedinjenja svih Srba u jednu državu u okviru Jugoslavije.,, Srpskim kvazi intelektualci poput Čedomira Anitća i ostalih započinju širenje ideje ,,šta bi bilo kad bi bilo na temo ,,šta bi bilo da je Draža pobedio u Drugom svetskom ratu,, plasirajući medju Srbe ideju da bi u slučaju da je Mihajlović pobedio Srbi davno rešili problem iz 90-tih i zaokružili nacionalnu državu Srba. Čedomir Antić je čak više puta davao kvazi istorijske izjave tipa ,,na čijoj bi strani bili Draža Mihajlović i ostali kad bi birali izmedju Evropske unije i Rusije.,, U suštini Draža Mihajlović i nije bio toliko popularan u vremenu u kom je delovao. Njegova popluarnost izbija na površinu 90-tih kada su pripadnici ,,četničke inteliganicije,, prosuli priču da bi Mihajlovićeva pobeda u Drugom svetskom ratu stvorila etnički čistu državu Srba na Balkanu i da bi time bio sprečen rat 90-tih. Kao takva, ta piča spada u red fikcija o nekakvom ,, konačnom rešenju srpskog pitanja,, pri čemu Srbi odbijaju da shvate da u istoriji nema konačnih rešenja i da svako novo vreme donosi nove izazove i da je rat 90-tih bio izazov svoga vremena. Mihajlović danas broji odredjen broj sledbenika, ljudi koji ga zbog smrti koja nije bila prirodna proglašavaju nekakvom žrtvom i svetcem palim od strane ruke zlih komunista, dok se zločini koji mu se pripisuju umanjuju. Slavljenje Draže Mihajlovića se može smatrati i nekim vidom srpskog makijavelizma, jer ako u makijevalizmu cilj opravdava sredstvo, onda je veličanje kontraverzne ličnosti poput Draže opravdana, jer je bitniji cilj kome je on težio tj stvaranje etnički čiste Srbije od toga šta je sve na putu ka ostvarenju tog cilja činjeno. Takodje je izvršena rehabilitacija Mihajlovića sa ciljem revanšizma komunistima. Mnogi pokušavaju da prikažu Mihajlovića kao časnog čoveka, time što je on eto položio zakletvu kralju i navodno nije je pogazio, ali opet zaboravlja se da je ista ta dinastija kojoj je Mihajlović bio lojalan zapravo došla na presto uzurpacijom vlasti, svirepim ubistvom kralja i kraljice i da su isti ti oficiri koji su se tokom Drugog svetskog rata pravdali polaganjem zakletve, zapravo pogazili zakletvu datu kralju Aleksandru i kraljici Dragi Obrenović uoči Majskog prevrata. Jedna od teza neo-četnika je o uludnosti borbe protiv Nemaca. Svoje delovanje četnici pravdaju time ,,da su hteli da spreče Nemce da vrše odmazdu nad civilima,, a zapravo kada se uzmu u obzir akcije komita tokom prethodnog rata, kao što su ubijanja austrijskih vojnika u od strane četnika u civilu, zbog kog je Beč dao odrešene ruke vojsci da vrši odmazdu u Mačvi 1914-te pod parolom ,,u Srbiji su svi ratnici,, kao i akcije u Topličkom ustanku zbog kojih su vršene velike represalije nad civilima i da se danas u istorijografiji takve akcije pozdravljaju, dok se iste takve akcije od partizana u NOB-u optužuju, shvataju se dvostruki aršini četničkog pokreta.

Advertisement