Razum Wiki
Register
Advertisement

Nikolaj Velimirović (1881-1956) je bio vladika Srpske pravoslavne crkve, ultrakonzervativni anti-Semit, antikomunista i teoretičar zavere. On je tvorac svetosavskog nacionalizma, mešavine srpskog nacioalizma i pravoslavnog klerikalizma.

Biografija[]

Pre Drugog svetkog rata, Velimirović je govorio pozitivno o Hitleru, hvaleći njegov spoj nemačkog nacionalizma i hrišćanstva i poredići ga sa svetim Savom:[1]

Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem nemačkom Vođi, koji je kao prost zanatlija i čovek iz naroda uvideo, da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguranmehanizam. I evo u XX veku on je došao na ideju Svetoga Save, i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju.

Velimirović je takođe bio blizak saradnik Dimitrija Ljotića, vođe pokreta ZBOR i još jednog antisemite i klerofašiste, koji će kasnije sarađivati sa nacistima. Ipak, pošto su Nemci okupirali Jugoslaviju 1941, stavili su Velimirovića u kućni pritvor iz nepoznatih razloga, sve do septembra 1944. Sledeća tri meseca je proveo u logoru Dahau, opet iz nepoznatih razloga. Pušten je i doveden u Sloveniju početkom 1945. u pokušaju da okupi antikomunističke snage u Jugoslaviji protiv partizana i Crvene armije. Velimirovića je u Austriji zarobila oslobodila američka 36. pešadijska divizija. Pošto su komunisti preuzeli vlast u Jugoslaviji, nije mogao da se vrati kući. Utočište je našao u Libertvilu u Ilinoisu. Umro je 1956.

Stavovi o Jevrejima[]

Velimirović je bio ultrakonzervativan i smatrao je naučni i tehnički napredak kao deo jevrejske zavere protiv Isusa. Dok je bio u Dahauu, napisao je:[2]

U toku vekova oni [Jevreji] koji su raspeli Mesiju Gospoda Isusa Sina Božjega stvorili su od Evrope glavno bojište protiv Boga a za đavola. To je danas glavno bojište Židovo i oca židovskog đavola protiv Oca nebesnog i protiv Sina Njegovog Jedinorodnog, od Deve vaploćenog i protiv svetinje Duha Svetoga.


To Evropa ne zna, i u tome je sva očajna sudba njena, sva mračna tragedija njenih naroda. Ona pre svega ne zna čija je. Onda ona ne zna ko joj je prijatelj a ko neprijatelj. Ona ne zna koga da zove Ocem a koga Sinom, zbog čega je popljuvano u njoj očestvo i sinovstvo, roditeljstvo i čadstvo. Ona ništa ne zna osim onog što joj Židovi pruže kao znanje. Ona ništa ne veruje osim onog što joj Židovi zapovede da veruje. Ona ne ume ništa da ceni kao vrednost dok joj Židovi ne postave svoj kantar za meru vrednosti. Njeni najučeniji sinovi su bezbožnici (ateisti), po receptu Židova. Njeni najveći naučnici uče da je priroda glavni bog, i da drugog Boga izvan prirode nema, i Evropa to prima. Njeni političari kao mesečari u zanosu govore o jednakosti (ignoranciji) svih verovanja i neverovanja, tj. ono što Židovi hoće i žele, jer im je potrebno prvo da se izjednače zakonski sa hrišćanstvom, da bi posle potisli hrišćanstvo i učinili hrišćane bezvernim, i stali im petom za vrat. Sva moderna gesla evropska sastavili su Židi, koji su Hrista raspeli: i demokratiju, i štrajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam i sveopštu revoluciju i kapitalizam i komunizam. Sve su to izumi Židova, odnosno oca njihova đavola.

O tehničkom napretku i teoriji zavere, Velimirović je govorio:

Pronalasci evropski doveli su čovečanstvo na obronak propasti, doveli su ga u duhovni mrak i u mračnu kvarež, kakva se ne pamti u istoriji hrišćanstva. Jer, sve svoje pronalaske Evropa je uperila protiv Hrista; da li po svome sopstvenom krivoumlju ili po nagovoru Jevreja, ne znamo.

[3]



Spisak stvari koje je Velimirović naveo kao satanska oruđa protiv Isusa (u knjizi "Kroz tamnički prozor", p.XLIV) su:

  • teleskop
  • mikroskop
  • železnica
  • parna mašina
  • mašine za plivanje pod vodom (tj. podmornice)
  • mašine za letenje u vazduhu (tj. avioni)
  • vodovod
  • kanalizacija
  • lična higijena[4]

Kanonizacija[]

Nakon libelarizacije u SFRJ tokom 1980ih, pamflet koji je Velimirović napisao dok je bio u zarobljeništvu u Dahau počeo je da kruži Srbijom. Pojavila se nova generacija Velimirovićevih sledbenika (dvojica njih su još uvek visoki zvaničnici SPC) koja je tražila njegovu rehabilitaciju. Njegovi antisemitski stavovi su relativizirani ili zanemarivani. Amfilohije Radović je čak za njegove negativne stavove o Jevrejima nazivao izrazima ogromne Božje ljubavi i da Nikolaj kara upravo zato što voli. Odvratno...

Velimirovićevi posmrtni ostaci du prenešeni u Srbiju 1991. Istovremeno sa njegovom rehabilitacijo, vođena je kampanja za njegovu kanonizaciju, ali postojao je jedan problem - nijedno čudo nikada nije bilo pripisano Velimiroviću. Patrijarh Pavle je odbijao zahteve za Velimirovićevu kanonizaciju, smatrajući da se kanonizacija ne bi trebalo uraditi kao čin osvete zbog komunističkog tretmana prema Velimirović. Čak šta više, patrijarh Pavle je ukazivao da je Nikolaj pušio i da su pravi sveci bez poroka.

Kako bi našli čudo koje će odblokirati proces kanonizacije, Velimirovićevi sledbenici su se okrenuli ruskoj monahinji iz SAD, koja je svedočila da je Nikolaj njoj svedočio da je bio lice-u-lice sa bogom dok je bio u zarobljeništvu u Dahau. 2003. godine konačno su uspeli da kanonizuju Velimirovića i pokazali da je prag za kanonizaciju u SPC zaista nizak.

Reference[]

Kategorija:Antisemitizam Kategorija:Hrišćanstvo

Advertisement